Hrvatska geopolitika emocija

0
425

Hrvatska geopolitika emocija

mostmilkar

U najnovije vrijeme savremena geopolitika Hrvatske pleše po sigurnoj žici geopolitike emocija. Zasigurno, taj način, hrvatske garniture vlasti vide kao siguran recept za lako podvodljivo stanovništvo na domoljubne osjećaje, te jeftini bijeg od realnih prilika u kojima se država nalazi.

Hrvatska predstavlja prijelazni prostor između jugoistočne i srednje Europe.Također ona je na kontaktu više europskih regija : srednja Europa , jugoistočna Europa , te zbog pozicije Jadrana kao dijela Sredozemnog mora, južna Europa.

Za geopolitiku Hrvatske jako je bitno političko okruženje susjednih država. Iako se sa nekima od njih spori, ili se sporila , Hrvatska na neke države gleda pak kao na pozitivan poticaj za razvoj vlastite države u modernom dobu. Prije svega tu možemo spomenuti Mađarsku, pa i Sloveniju.

 To su također države članice EU, te je s njima kao takvima dobar i prijateljski odnos važan u geopolitičkoj komunikaciji međunarodne politike. Na karakter odnosa sa Slovenijom najviše će utjecati razriješenje uvijek aktuelnog spora vezano za Piranski zaljev. Hrvatska je Mađarskoj prirodni izlaz na more  i cilj je održati što bolje odnose s ovom zemljom. S Mađarskom nema graničnih sporova, no moglo bi se bolje surađivati po pitanju potencijalne opasnosti od novog vala migrantske krize.

Nepovoljno političko okruženje Hrvatska pronalazi prije svega od strane Srbije. Potencijalne nestabilnosti u Bosni  i Hercegovini , ugrožavanje hrvatskih interesa u toj državi , mogu proizvesti negativan efekt u odnosima ovih država. Odnosi sa Srbijom  često znaju isijavati lažnim osmijehom iza kojeg se krije nepovjerenje usađeno oružanim sukobom koje su ove zemlje vodile  u ne tako davnoj prošlosti.

Negativan odnos s vremena na vrijeme probudi neke od strana u svrhu političke promocije ili na platformi geopolitike emocija.

Putanja geopolitike Hrvatske

Budućnost hrvatske geopolitike uveliko ovisi o potezima velikih političkih igrača unutar Evropske unije , te njezinom odnosu sa susjedima. Dva su puta koju hrvatsku geopolitiku mogu isklesati na različite načine. Jedan je ovaj aktuelni , kleknuti pred politički nadmoćnijim i svoju geopolitiku odrediti shodno tome. Postavlja se logično pitanje .

Koliko Hrvatska kroji sama svoju geopolitiku shodno geografskim faktorima i položajem, a koliko shodno odnosima koje gradi s drugim državama , uključujući zemlje susjede, te one koji to nisu? Taj put se odnosi i na težnju za čistim kulturno-centričnim evropskim identitetom , skidajući sa sebe duh i prošlost balkanskog iskustva.

Drugi put je ostanak u balkanskom krugu ex – yu emocija , dirigirati svoju pažnju, i trošenje energije prvenstveno na Hrvate u BiH, licemjerno prijateljstvo sa Srbijom, ili pak trošenje domoljubne propagande inspirisane hrvatstvom i aspiracijama prema svim hrvatskim zemljama, što svakako podrazumijeva ideju panhrvatstva.

Možemo zaključiti da smjer hrvatske geopolitike  uveliko biva podložan nestabilnim okruženjem koje može proizaći iz negativne političke situacije , prije svega u BiH i Srbiji. Svakako da i u današnjem periodu , možemo naći sljedbenike pravaške idelogije oca hrvatske geopolitike dr. Ive Pilara. U Hrvatskoj obitavaju i zagovornici modernog evropskog puta, koji počiva na razvoju i korištenju potencijala ove države.

Htjela ili ne, Hrvatska još uvijek nije van balkanskog sklopa, uprkos pozitivnim pomacima u tom smjeru , za one koji na pristup unutar EU gledaju tako. Determiniranje hrvatske geopolitike varira i od struktura vlasti , koje pak najčešće građanstvu prodaju ideološko – patriotske zavrzlame u svrhu očuvanja vlasti.

 Republika Hrvatska ima izrazito nepravilan teritorijalni oblik u vidu ptice sa slomljenim krilom. Ova nepravilnost uzrokuje i mnoge prometne[1], ali i geostrategijske poteškoće. Hrvatska se sastoji od panonskog i mediteranskog kraka, između kojih se nalazi gorska spojnica, odnosno tzv. gorski prag s prometnim vezama između panonske i jadranske Hrvatske. Nepravilnost hrvatskog teritorija rezultira i velikom dužinom kopnenih granica – ukupno 2.028 km.[2]

Odnos Hrvatske prema Bosni i Hercegovini treba graditi u sasvim normalnom tonu , jer ona ne predstavlja nikakvu vojnu opasnot za teritorij Republike Hrvatske . Prema Srbiji pak treba zadržati mjeru predostrožnosti zbog  ekspanzionističkih politika koje egzistiraju u toj zemlji , ali i bliske prošlosti koja dodatno otežava proces stabilizacije odnosa ove dvije države , obično kopanjem ili pravdanjem u pogledu različitog viđenja historije i prošlosti.

Povodom migrantske krize koje je imala utjecaja i na Hrvatsku , došlo je i do izražaja određene politike koja se bori protiv, nevidljive  protukatoličke geopolitike u Hrvatskoj.

Hrvatska  geopolitika svoju najveću energiju trebala bi utrošiti u stvaranje dobrosusjedskih odnosa. Bez pozitivnog ozračja iz susjedstva , nema ni uspješne europske bajke. Ona je svakako moguća, ukoliko vladajući lideri Hrvatske geopolitiku emocija zamjene geopolitikom dobrih namjera , koje neće ostati samo namjera. Shodno tome, dobrobit cjelokupnog stanovništva  jeste  novi moderni put Hrvatske kao lidera regije unutar EU.

 

 

 

[1] Primjerice, između Osijeka i Dubrovnika zračna je udaljenost 320 km, dok je cestovna oko 1000 km. Cestovna udaljenost između ovih gradova kraća je kroz dvije susjedne države, nego kroz Hrvatsku (BiH – oko 580 km i SRJ – oko 750 km)

[2] Više o tome u Žunec, Ozren (ur.), Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oružane snage i demokracija, SDP i STRATA istraživanja, Zagreb, 1999., str. 190-198.

Comments

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here