Prošlo je šest godina otkako je  Zlatku Lagumdžiji,  pozlilo u studiju Federalne televizije.  Za neke je ovaj političar bio slučajni prolaznik, a za druge najbolje što je ljevica imala. Ono što se može primjetiti, to je da je on zasigurno bio najbolje od ljevice, kada je u pitanju javni nastup (njegova retorika i izuzetna sposobnost komunikacije). Imao je to „nešto“ za privući masu da glasa za SDP, dok današnja ljevica oslanjajući se na karizmu Komšića i Nikšića pokazuje izlizanost javnog nastupa i lica koja više nisu blagonaklona za medijsko prikazivanje, jer neće polučiti rezultat kakav je imao nekada Lagumdžija.

Ne znači to da je osim zlatnih nastupa, hvale vrijednog akademskog pedigrea, te njegovog iskustva on išta drugo imao ponuditi.  Sve je  to postalo  samo teret  današnjem rukovodstvu SDP-a  i kapacitetima kojima oni raspolažu, da mu pokaže koliko je slab i oronuo, valjda je to u trendu, misleći pri tome i na pad SDP-a Hrvatske.

Crveno-zelena koalicija pokazala je bahatost i  čisto pragmatično htijenje, gonjeno uhljebskim ambicijama kada je u pitanju dobrobit naroda. To su krucijalni ideali dvije vodeće političke stranke, kojima je narod dužan pokazati crveni karton. S obzirom da se radi o dvije mašinerije koje se održavaju u životu mehanizmom stranačke podobnosti, proces čišćenja djeluje poput dugotrajnog, ali neophodnog koraka, koji bi se trebao desiti. Moral je u politici postao naučna fantastika, neki će reći: „Zar ga je ikad i bilo?“ Ja ću pitati: „Zar ga ne može biti u toj mjeri da ovo društvo bude zasnovano na zaslugama i kompetencijama?

Naravno, određena doza svijesti postoji među građanima, ali nerijetko i naivno arktikulisana završi u potpori otpadcima ovih stranaka i njihovih satelita.

Da nema obilježavanja Bitke na Neretvi i pokojeg antifašističkog praznika ne bi mogli dovesti u relaciju SDP s „lijevim“. Ljevici je davno pozlilo, treba čašu vode baš kao što je trebalo Zlaji onaj dan da dođe k sebi i prodiše,  s nekim novim pristupom i svježim mladim licima koja nisu planski instalirana.

Crveno-zelena zavisnost je moderna bolest bh. društva.  Možda je najbolje da svi popijemo čašu vode  i promislimo o novom obrascu djelovanja koji je uistinu novi, možda dođemo sebi, ili ćemo vodu proljevat za  prijateljima i rođacima koji odlaze putevima Švabije.

Comments