Možda će zvučati apsurdno, ali vjerujte, dejtonska Bosna i Hercegovina uveliko odgovara čika Miletu, gospodinu-velikanu RS-a, koji tu i tamo ima običaj zapjevati izvorno ispod šatora. Pravi “čovjek iz naroda”, korida stil političara koji pod kontrolom drži svoje veselje. Bio bi običan hladni i neželjeni institucionalni prvijesak da se ponaša gospodski i sukladno normama očekivanja.

Prisjetimo se jedne od numera

Identificirao je Dodik plodno tlo bosansko kao niskostrasno i željno realitya, show programa. Ako uzmemo u obzir dekadentne i amoralne programske sadržaje u vidu kojekakvih  farmi,  parova, Milorad je vrsno reagirao, to se vidi u njegovim izjavama kako u relaciji s političarima iz FBIH tako i onima iz manjeg bh. entiteta. Pronašao je tako u toj igri partnera Bakira s kojim zabavlja javnost za dnevno političke svrhe, a odnos sa opozicijom iz RS-a djeluje poput prepucavanja starleta, koje će se opet pomiriti kada poslovna saradnja bude potrebna. Naprimjer o šefu bh. diplomatije Igoru Crnadku je govorio da je periferna ličnost, nedorastao, skorojević, prolazna karikatura u političkom životu”, “turbo izdajnik”.

Svjesno gledamo reprizu filmova,  biramo isti broj na daljinskog upravljaču i zabavljamo se potrošenim i viđenim, nikako da pritisnemo crveno dugme i probamo nešto novo. Tu i tamo promijeni se neki glumac ali uloga ostane ista, to je onaj strah, navika: „Neka njega naš je, ma šta će da i drugi dođe isto će bit, bar on smije reći Bakiru, neka nama Srpske i šatorskih igara, dobro je da se ima i za cigara”. Nezadovoljni gledatelji odlaze u evropska, njemačka i ostala kina, postale su preskupe ulaznice za  bh. političku kinematografiju.

Očito da zbog tako malih užitaka ne vidimo od dima ispred očiju, a još kad nam se kaže da je taj dim srpski, bošnjački, hrvatski, probudi se želja da zajašemo bika i osjetimo se važnim u teatru gladnih.

Pretpostavimo da Dodik ostvari nemoguće snove o  referendumu i nezavisnoj RS, šta bi onda prodavao napaćenom narodu RS-a? Građani bi shvatali da gledaju istu šatorsku plesačicu koja nema više ništa ponuditi osim već viđenog repertoara.

Od izbora 2006. godine Milorad mijenja retoriku i fokusira se na priče o nezavisnosti RS-a. Uskoro bi Dodik mogao završiti i u predsjedništvu BiH, predsjedništvu tako mu mrske države koja mu u koži Daytona omogućava njegov politički cirkus.

Zaključit ću: Dodik pjeva i raspad Bosne misli, odnosno misli, dakle postoji. Čim prestane to raditi on je političko truplo kojeg neće slaviti nikakvo srpstvo, shvatit će građani RS-a da su živjeli u zabludi jer će se otvoriti nove prilike i vedro nebo ispod opijenog šatora.

politickikomentar.com/Kvaka.ba

Comments